Tajna, Ferdinando Pinto Do Amaral

Tajna


Noćas sam više puta umro čekajući
san koji bi došao iznenada
i koji bi u tami zaigrao s mojom dušom,
kada bi ti gonila
njegov zapanjujući ritam po tamama tijela,
svekoliku spiralu sati što bi porasli
u zdencu čula. Ko si,
obećanje iz mašte koje me uči,
kako razabrati namjere vjetra,
glazbu dažda na oknima
u februarsku studen? Ljubav
mi je podarila tvoje apsolutno lice,
projicirala tvoje oči na moje nebo
i sad mi šapće tu riječ:
tvoje ime - to posljednje pričanje posljednje
zvijezde što se skoro gasi
kad lagano natapa moju krv
a moja krv traži tvoje srce.


Ferdinando Pinto Do Amaral